Tko je oslobođen od plaćanja poreza na nekretnine?
U zemlji koja se već desetljećima suočava s gospodarskom nesigurnošću, novi porez na nekretnine dolazi kao još jedan teret za građane. Obećana kao reforma koja će ispraviti nepravde, ova zakonska mjera u praksi podsjeća na stari, istrošeni mehanizam, u kojem mali čovjek opet ostaje u raljama sustava.
Porez će obuhvatiti kuće i stanove prema strogo definiranim kriterijima, a vlasnici praznih ili kratkoročno iznajmljenih nekretnina naći će se u središtu porezne oluje. Prazni kvadrati, poput praznih obećanja, sada dobivaju svoj porezni račun, od 0,6 do 8 eura po kvadratnom metru. Lokalni upravni aparati će pritom odlučivati tko će nositi teret, a tko će, možda, proći ispod radara.
Za one koji imaju dugoročne ugovore o najmu, olakšice su obećane, no samo pod uvjetom da ugovori traju barem deset mjeseci godišnje. I dok se građanima obećava ravnoteža, stvarnost ostaje maglovita. Država uvijek nađe način da kroz zakonske rupe protežu privilegirani, dok običan narod trpi teret novih odluka.
Još veći kaos nastaje kada se spomenu iznimke. Poljoprivredna zemljišta i nekretnine u ruralnim područjima bit će oslobođene, dok su “neuporabljive” nekretnine također pošteđene. No, tko će utvrditi što je neuporabljivo? Hoće li birokratski aparat, pun onih koji su bliže vlasti nego narodu, još jednom koristiti ovu nejasnoću da izmanipulira sustav?
Ova nova regulativa ponovno otvara pitanje pravde u društvu. Dok zakonodavci obećavaju da će porez ispraviti nejednakosti, u praksi to često znači dodatna opterećenja za one koji jedva preživljavaju. Gdje je granica između vlasništva i državne kontrole? Je li ovo još jedan način da se običan građanin učini slugom u vlastitoj zemlji, dok nekretnine postaju samo imovina za one koji imaju moć?
Nova pravila poreza na nekretnine još jednom pokazuju koliko je sustav sklon balansiranju na tankoj granici između pravednosti i apsurda. U zemlji u kojoj povjerenje u vlast i dalje opada, svaki novi zakon postaje poligon za borbu između stvarne potrebe i manipulativne politike. A tko će na kraju platiti cijenu?